Adzhimushkai u prijevodu s turskog "sivo-sivi kamen" je malo selo, koje se nalazi 7 km od Kerča, upravo je on dao ime kamenolomima, nakon rata kamenolomi su se počeli nazivati katakombama.
Instrukcije
Korak 1
U predratnom periodu u Adžimuškaju se kopao krečnjak, uslijed čega su na tim mjestima nastale brojne katakombe. Upravo su oni tokom godina Velikog otadžbinskog rata postali mjesto raspoređivanja dijela trupa Krimskog fronta koji brane Kerč. 8. maja 1942. godine nacističke trupe pokrenule su ofanzivu na poluostrvu Kerč i 16. maja zauzele Kerč.
Kada su nacisti okupirali Kerč, oko 10.000 muškaraca Crvene armije i 5-6 hiljada civila grada - žene, starci i djeca - spustilo se u katakombe Adžimuškaja. Odbrana kamenoloma pripremljena je spontano u toku neprijateljstava bez ikakvog razvijenog plana, u vezi s kojim su se ljudi suočavali sa takvim nedostacima kao što su osvjetljenje, voda, hrana, municija i lijekovi.
Korak 2
Nedostatak vodosnabdijevanja ugrozio je prisustvo u kamenolomima. Pod zemljom nije bilo otvorenih izvora, a na površini su bila dva bunara, jedan sa slatkom vodom, a drugi sa slanom vodom. Nacisti su stalno držali bunare pod vatrom, a jedna kanta vode koštala je nekoliko ljudskih života. Nakon nekog vremena, jedan su bunar razorili Nijemci, a drugi su nacisti bacili s leševima sovjetskih vojnika.
Komanda odlučuje kopati bunare pod zemljom. Sudeći prema preživjelim podacima, iskopana su tri bunara odjednom. Sudbina jednog od njih je nepoznata, a mi čak ne znamo ni mjesto na kojem je iskopan ovaj bunar. Oni su prvi iskopali bunar na teritoriji prvog bataljona, iako su Nijemci saznali da se takvi inženjerski radovi izvode pod zemljom radi izgradnje bunara, a u najvažnijem trenutku, kada su došli do sloja gline, položili su eksploziv na površini, napravio eksploziju i ovaj je bunar napunjen. Stoga je posljednji bunar iskopan u skladu sa svim mjerama predostrožnosti, korišten je samo ručni alat, njegova dubina je 14,5 metara, a vode još uvijek ima. Od trenutka kada je bunar iskopan, garnizon se mogao osjećati relativno mirno u pogledu vode. Riješen je problem vodosnabdijevanja i Adžimuškajevi su mogli nastaviti borbu. Zaista, u prvim danima, zbog žeđi, ljudi fizički nisu mogli to podnijeti, neki su izašli na površinu i predali se. Sada je garnizon s novim snagama nastavio aktivna neprijateljstva.
Pucnji, granate i mine eksplodirali su preko kamenoloma danonoćno. Nacisti su htjeli otvoriti podzemni hodnik, ali bezuspješno. Tada nacisti prelaze na monstruozan zločin - pokušavaju uništiti ljude u kamenolomima uz pomoć otrovnih plinova. Iz specijalnih vozila na ulazima, Nijemci puštaju nervni plin ispod zemlje. Zbog napada na plin ubijeno je puno civila i vojnika. Ljudi su pokušali pobjeći u dalekim aditima, ali plin se prosuo cijelim labirintom kamenoloma.
Nakon prvog napada na plin, broj ljudi pod zemljom gotovo se prepolovio. Da bi se spasili, vojnici su u slijepim ulicama gradili skloništa za gorivo podižući zidove od kamena. Ulazi su bili zatvoreni sa nekoliko slojeva sjajnih premaza i svime što je sprečavalo prodor gasova. Nacisti su Adžimuške pokušali uništiti ne samo uz pomoć plinova, već i uz pomoć klizišta. Bombe su postavljene na površinu, a kao rezultat eksplozija, tone kamenja su pale na glave ljudi. U kamenolomima ima mnogo takvih klizišta koja su postala masovne grobnice.
30. oktobra 1942. godine Nijemci su konačno zauzeli katakombe i uhvatili nekoliko živih branitelja. Od približno 15.000 ljudi koji su se spustili u katakombe, samo je 48 preživjelo nakon 170-dnevne opsade. U novembru 1943. jedinice 56. armije prešle su Kerčki tjesnac i oslobodile selo Adžimuškai. Teško je opisati ono što su ratnici vidjeli u kamenolomima. Radilo se o nekoliko hiljada ljudi koji su umrli na ulazima, ugušeni od plinova, smrznuli se u pozama koje su svjedočile o strašnim mukama.
Korak 3
Kamenolomi u Kerču nisu samo spomenik sovjetskim vojnicima, to je teritorija na kojoj pravi heroji do danas leže pod gomilom kamenja, gdje se ogromni jarci nikada nisu izravnali i nisu skrivali u šikarama vremena. Vrlo je teško biti u mraku pod debelim kamenim svodom među onima koji nikada neće izaći na površinu.
